Osim što se koristi za izradu čelika, ferosilicij se također koristi kao deoksidans u topljenju metalnog magnezija. Proces proizvodnje čelika je proces u kojem se rastaljeno željezo dekarburizira i uklanjaju štetne nečistoće kao što su fosfor i sumpor upuhivanjem kisika ili dodavanjem oksidansa. Tijekom procesa proizvodnje čelika od sirovog željeza, sadržaj kisika u rastaljenom čeliku postupno raste, a općenito ga predstavlja FeO koji postoji u rastaljenom čeliku. Ako se višak kisika koji je ostao u čeliku ne ukloni iz legure silicij-mangan, ne može se izliti u kvalificiranu čeličnu gredicu, a ne može se dobiti čelik s dobrim mehaničkim svojstvima.
Za to je potrebno dodati neke elemente koji imaju jaču vezu s kisikom od željeza, a čije je okside lako izdvojiti iz rastaljenog čelika u trosku. Prema jakosti vezanja različitih elemenata u rastaljenom čeliku na kisik, redoslijed od slabog prema jakom je sljedeći: krom, mangan, ugljik, silicij, vanadij, titan, bor, aluminij, cirkonij i kalcij. Stoga se legure željeza sastavljene od silicija, mangana, aluminija i kalcija obično koriste za deoksidaciju u proizvodnji čelika.
Koristi se kao sredstvo za legiranje. Legirajući elementi mogu ne samo smanjiti sadržaj nečistoća u čeliku, već i prilagoditi kemijski sastav čelika. Uobičajeno korišteni legirajući elementi uključuju silicij, mangan, krom, molibden, vanadij, titan, volfram, kobalt, bor, niobij itd. Vrste čelika koje sadrže različite legirajuće elemente i sadržaj legura imaju različita svojstva i namjene. Koristi se kao redukcijsko sredstvo. Osim toga, ferosilicij se može koristiti kao redukcijsko sredstvo za proizvodnju feromolibdena, ferovanadija i drugih legura željeza. Legura silicij-krom i legura silicij-mangan mogu se koristiti kao redukcijski agensi za rafiniranje ferokroma sa srednjim niskim udjelom ugljika odnosno feromangana sa srednjim niskim udjelom ugljika.
Ukratko, silicij može značajno poboljšati elastičnost i magnetsku propusnost čelika. Stoga se legure silicija moraju koristiti pri taljenju konstrukcijskog čelika, alatnog čelika, čelika za opruge i silicijskog čelika za transformatore; opći čelik sadrži 0,15%-0,35% silicija, konstrukcijski čelik sadrži 0,40%-1,75% silicija, a alatni čelik sadrži silicij 0,30%-1,80%, čelik za opruge sadrži silicij 0,40%-2,80%, nehrđajući čelik otporan na kiseline sadrži silicij 3,40% -4,00%, čelik otporan na toplinu sadrži silicij 1,00%-3,00%, silicijski čelik sadrži silicij 2%- 3% ili više. Mangan može smanjiti krtost čelika, poboljšati učinak čelika pri vrućem radu i povećati čvrstoću, tvrdoću i otpornost na habanje čelika.